Boris Raonić protiv države: U RTCG nema praštanja

Tužiti tužilaštvo 

Riječ jubilej je od hebrejske riječi jobel - truba, kojim se jubilarna godina najavljuje. U njihovoj se tradiciji svaka 50. godina obilježavala tim imenom, slavljem i humanošću, vraćanjem založene zemlje vlasnicima i oslobađanjem robova. Zvala se „godina opraštanja“.

Od Jevreja običaj preuzeo Rim. Bonifacije VIII uveo slavljenje svake stote godine, Klement VI pedesete, a Pavle II svake 25. Papa simbolično tad otvara Sveta vrata na bazilici svetog Petra u Rimu i počinje Sveta godina, karakteristična za posebna vjerska slavlja i hodočašća.

Konačno se jubilej uvrežio svuda kao godišnjica nekog događaja ili perioda života od 10, 25, 50, 60, 75 ili 100 godina. Vrijeme je za nešto novo. Ovih smo dana u Crnoj Gori to reformisali Necionalnim emiterom. Katolici preispituju, Izrael se komeša. 

Iako se nikad nije slavila 80. godišnjica kao jubilej, RTCG jeste za potrebe Borisa Raonića. Njegov menadžment, i komplet ekipa predvođeni docentom bolje znaju. Ako, spasi bože, tužilaštvo kiksa, sljedeće jeseni nagovještavamo 81. jubilej. Biće još lakše i jeftinije. U dnevnoj sobi. Zbog osipanja zvanica. 

Što me brani kad me ne odbrani

Faliće otprilike članovi Savjeta RTCG, „najbolje što Crna Gora ima“, što ih je tužilaštvo nenadano stavilo na „stub srama“ na godinu praštanja. Spremao se belćim povratak išćeranih i znavenih. Sad jok. Nek psuju ODT. A ne … koji je prepadnut da neko ne „propjeva“. Ako kladioničari formiraju kvote igram na Naoda. Nikako za onog drugog člana, što je „mladi pravnik, čovjek koji ima najtvrđi etički kodeks u Crnoj Gori“. Ima svoj privatni kodeks, a koliko mu je tvrd, etika nema gradaciju.

Sve je ispovijedio generalni kada se pozvao iznenada u emisiju RTCG. Prirodno bi bilo da u studio uđu posramljeni. Poslije ovakve odbrane još im je teže. Jer je Bobi pojačao optužnicu sa „Tužioci koji su radili na ovom predmetu su imali bliske kontakte s organizovanim kriminalnim grupama“.  Podsjećajući kako je tužilaštvo već saslušavalo članove Savjeta (dakle bliski kontakt). A protiv njih, uz Raonića i šefa pravne službe, postoji neaktivirana krivična prijava. Da su takva grupa. Umjesto zahvalnosti on je solidaran. Razotkrivajući kriminalne veze.

Svi mu do koljena

To što nas sabio malo mu je. Sve će u državi posmjenjivati, predsjednik mu ne valja, sudovi, sad tužioci, reče mi kolega. Čitamo još mudrosti, svima znanog Raonikija.

Ovo je budalaština, izrazio se, tako su mu rekli bliski pravni stručnjaci. Ama izgleda - nijesu pravni. Pretražih zakone. Nema sa tim. Samo intervju u kom „nema šanse da će bilo koji sud potvrditi optužni predlog“. Razumijem kao dobroželateljnu misao prijateljima, hvala koleginici Šuković na terminu. Bojim se da će ipak prijatelji fasovat. Pomenute su tamne strane, poput „ja sam vjerovatno istorijski rekorder“. Postoji neistorijski? Ili kako tadašnji premijer Zdravko Krivokapić nije pohodio Javni servis pet-šest mjeseci jer je bio kritičar - a „takvi su željeli biti umjesto njega“, Raonića.

Opet čusmo o izbalansiranom političkom izvještavanju RTCG. Džabe američki kursevi. Nikako da nauči. Da se istina ne kazuje ravnomjernom minutažom. Za lažnu vijest na Belvederu opravdanje je našao u tome što je preuzeto policijsko saopštenje. Smatra da novinar treba da prenosi što policija kaže a ne što vidi. Nacionalni emiter mu je sluga institucija a ne njihov kontrolor. To su te godine radnog iskustva zbog kojih je imenovan uprkos konkurentima sa 5 puta više. 

Bočni biseri

„Ne postoji aspekt društvenog života u kojem nijesmo uspješni“ kazao je i zainteresovao jednu moju komšinicu. A bogami i komšiju. Idemo u Evropu.

„Javni servis prati digitalnu revoluciju, uvodimo alatke iz oblasti vještačke inteligencije“ i OTT platformu hvalio se direktor. Sam to pronašao? Biće da je ipak stukao neke pare. Narodne. Nema analize kolike, i je li moglo bolje? Djeluje da su mediji stvar trgovine. A on piljar mimo drugih.  

Za finale: „poštujem pravosnažnu presudu i mogu da kažem da je veoma nelogična” sa položaja kontra presudi. Nelogičnost je pak OK. Niko mu iz Izvršne vlasti ne smeta. Zasad. Čemu slutimo kraj. Ni Mandić ni Spajić nijesu pozirali na „jubileju”. Niti iko njihov. Jedini viđeniji političar u špaliru kao da bijaše, ili se učinilo, Duško Marković. Ako jeste onda nije znao. Da mu neće valjat.

P.S. Učinilo se taman da pravna država radi kad ODT Podgorica, te sindikat tužilaca, „se javi”. Da su Raonićeve tvrdnje netačne, da podnese prijavu ako ima dokaze, pozivaju da podijeli saznanja. Zar tužioci ne treba da tuže? Makar za širenje dezinformacija. Građani su mnogo puta uzaludno nezahvalnog prijavili. Tužilačkoj fijoci.