Informativna emisija: 24 sata - 28.10.2024.

Zakonodavni i Odbor za ekonomiju, finansije i budžet pozitivno su se izjasnili o Prijedlogu zakona o klimatskim promjenama.
Prijedlog zakona je pred odborima obrazložio ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić, sa saradnicima.
- Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena kojim se reguliše zaštita od negativnih uticaja klimatskih promjena, smanjivanje emisija gasova sa efektom staklene bašte i zaštita ozonskog omotača, donijet je u decembru 2019. godine. Implementacija propisa pokazala je da su potrebna dalja usaglašavanja i unapređenja u ovim oblastima, te se stoga odlučilo o potrebi donošenja novog zakona -saopšteno je iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS).
Osnovni problemi koje zakonom treba riješiti odnose se na nepotpunost i neadekvatnost postojećih mehanizama zaštite od negativnih uticaja klimatskih promjena, kao i nerazumijevanje određenih zadataka i obaveza koje proističu iz postojećeg zakonodavnog okvira.
- Novi Zakon će uvesti nove mehanizme zaštite i unaprijediti postojeće, uspostaviti održiv sistem finansiranja zaštite od negativnih uticaja klimatskih promjena i ozonskog omotača, kao i sistem praćenja i izvještavanja o emisijama gasova sa efektom staklene bašte, politikama i mjerama za ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanja na klimatske promjene. Usvajanje Zakona će istovremeno omogućiti i ispunjavanje obaveza utvrđenih Mapom puta za dekarbonizaciju u okviru Energetske zajednice - kažu u Ministarstvu.
Novi Zakon će, dodali su, omogućiti dalje određivanje smjera zaštite od negativnih uticaja klimatskih promjena, donošenjem dvije ključne strategije kao što je Strategija niskougljeničnog razvoja i Plan prilagođavanja na klimatske promjene, bolju institucionalnu koordinaciju, bolje upravljanje klimatskim finansijama kao i mobilizaciju i raspodjelu sredstava, te nadzor i odgovornost.
Finansijska sredstva koja bi se generisala u okviru sistema trgovanja emisijama gasova sa efektom staklene bašte i eko-naknada bi omogućila finansiranje aktivnosti projekta i programa koji se odnose na povećanje udjela obnovljivih izvora energije, unapređenja energetske efikasnosti, podsticanju zelenog razvoja, niskokarbonskoj ekonomiji i zelenim radnim mjestima-
Za sprovođenje ovog Zakona su potrebna finansijska sredstva iz budžeta za Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, kao i Agencije za zaštitu životne sredine kako bi se ojačali organizacioni i kadrovski kapaciteti s obzirom na nove obaveze u dijelu upravljanja sistemom trgovanja emisijama, sistema izvještavanja o politikama i mjerama za ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama, inventara i projekcija gasova sa efektom staklene bašte, te sprovođenja sistema finansiranja klimatskih promjena.

Novi Zakon jača zaštitu od klimatskih promjena i ozonskog omotača

Sada je sve jasno: ministarka kulture i medija Tamara Vujović ne usuđuje se da javno uputi kritiku Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj Srpske pravoslavne crkve zbog brojnih nelegalnih radova koji su sprovedeni bez saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Umjesto kritike i jasnog stava da je nedopustivo degradirati i devastirati naše sakralno nasljeđe, ministarka i specijalista fizikalne medicine ponovo je iz Skupštine crnogorskoj javnosti ponudila oblogu od blata kako bi izliječila terminalnu fazu institucionalnog odnosa prema baštini.
Blatom (čitaj: neistinama) ministarka je pokušala da zamaskira suštinu: Mitropolija i Eparhija ruše, razgrađuju, grade i zidaju već decenijama bez ikakve saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara, ali i bez bilo kakvog započinjanja zakonske procedure kod nadležnih organa. To bi značilo da je ministarkina „blatna obloga“ koju je nazvala „ćutanjem administracije“ apsolutno neodrživa u vezi sa brojnim slučajevima nelegalne gradnje u posljednjih pet godina, a neodrživa je takođe i za brojne primjere u minulih nekoliko decenija.
<h3>IMPROVIZACIJE</h3>
Iako je ministarka pored sebe imala direktoricu Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petru Zdravković, koja joj je, po svemu sudeći, pripremila odgovore na poslanička pitanja, ministarka je sebi dozvoljavala nedopustive improvizacije samo kako bi pokazala i da ona tu nešto zna i razaznaje, pita se i odlučuje. No, kad god bi podigla glavu sa papira, prestala da čita sterilno upakovan administrativni tekst, Vujović bi otišla u improvizacije koje bi je odmah odvele u neistine. Braneći se od komentara poslanice Aleksandre Vuković-Kuč, koja je potencirala skandalozan odnos države i vjerskih zajednica prema sakralnom nasljeđu, Vujović je ustvrdila da su se Mitropolija i Eparhija, sirote, obraćale Upravi za zaštitu kulturnih dobara kako bi im ovaj organ izdao konzervatorske uslove, na osnovu kojih bi izradili konzervatorski projekat i započeli legalne radove. No, kako tvrdi ministarka, Uprava bi ćutala i ne bi odgovorila na njihove zahtjeve, a ova dva vjerska subjekta su samoinicijativno započinjali radove jer, kako reče Vujović, život mora da se odvija. Ovo je, naravno, daleko od istine, jer samo u posljednjih pet godina novinar Pobjede je otkrio, prijavio nadležnim organima i potom napisao brojne istraživačke članke o nelegalnim radovima na manastirima Ćelija piperska, Duga, Moračnik, Župa, Vranjina, Samograd i Kosijerevo. Samograd je, čak, proglašen i za novo kulturno dobro zbog pravovremenog, temeljnog, kritičkog i kontinuiranog pisanja Pobjede i spremnosti Uprave da započete nelegalne radove iskoristi za donošenje Rješenja o prethodnoj zaštiti i da u roku od godinu valorizuje dobro i donese Rješenje o zaštiti, dok se i ono ne pokaže, kao mnogo puta do sada, samo kao „mrtvo slovo na administrativnom papiru“.
Mitropolija i Eparhija su, dakle, rušile stare zidove, pregrađivale, proširivale ili u cjelosti zidale glomazne konake, zidale moderne garaže, oslikavali freske i dodavale brojne neprimjerene elemente poput laminata, mermera, radijatora, utičnica ili klima uređaja po zidovima vjerskih objekata koji su decenijama pod zaštitom države. Za sve ove radove, u Upravi za zaštitu kulturnih dobara nije registrovan nijedan zahtjev za izdavanje konzervatorskih uslova, niti ima saglasnosti na bilo koji konzervatorski projekat, što je Pobjeda objavila i dokazala u više navrata objavljujući detalje zvanične dokumentacije koju je novinar dobio preko Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Ili, kada bi ova vjerska zajednica dobila konzervatorske uslove, a potom ne bi dobila saglasnost na konzervatorski projekat koji nije poštovao uslove, Mitropolija i Eparhija bi, bez zadrške i ne mijenjajući projekat, nelegalno zidale onako kako su u startu i zacrtali (primjer: konak u Manastiru Duga).
Istina je, naravno, da su u pojedinim slučajevima postojali periodi administrativnog ćutanja – spora reagovanja nekadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture i današnje Uprave, preklapanja nadležnosti i formalnih zastoja. Ali to ćutanje nikada nije bilo razlog zbog kojeg su započinjani najveći i najproblematičniji radovi. Sjetimo se samo devastacije (u pravom smislu riječi) Manastira Beška, o kojem je Pobjeda prije koju godinu objavila serijal istraživačkih tekstova i dokazala skandalozno i nelegalno postupanje Mitropolije prema tom našem izuzetno vrijednom nasljeđu, zatim objavila i sva ključna postupanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture, ali i ukazala na odsustvo bilo kakve reakcije političkog vrha koji je tada predvodila Demokratska partija socijalista, zajedno sa premijerom, predsjednikom i svim ministrima.
Dakle, Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka vrlo dobro znaju šta im Uprava za zaštitu kulturnih dobara može, a šta ne može odobriti. I upravo zato, kada unaprijed znaju da njihovi megalomanski planovi ne bi prošli stručnu i zakonsku proceduru, radove jednostavno započinju samoinicijativno - bez ijednog zahtjeva, bez ijedne saglasnosti. Uvjereni da ih građevinska inspekcija nikada neće zaustaviti, a da s državnog vrha neće doći nikakav znak političke volje da se zakon sprovede, oni rade ono što hoće, dok institucije poslušno glume nemoć.
<h3>DISHARMONIJA</h3>
Dok ministarka govori o „ćutanju administracije“, stvarnost, dakle, pokazuje nešto drugo. Uprava za zaštitu kulturnih dobara i građevinska inspekcija nijesu nijeme - one su u potpunoj institucionalnoj disharmoniji. U praksi to znači da država istovremeno donosi rješenja o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje i dozvoljava (preko građevinske inspekcije) da se isti ti radovi završe, dok inspekcija za kulturna dobra ne podnosi krivične prijave već sve „završava“ preko prekršajnih naloga. Najbolji primjer toga je slučaj izgradnje konaka u Manastiru Kosijerevo, o čemu je Pobjeda u više navrata pisala posljednjih mjeseci i godina. I dok se u Skupštini govori o „temeljima identiteta“, po Crnoj Gori se ruše temelji onoga što je taj identitet stvaralo. Kosijerevo je dokaz da su zakoni izgubili snagu, a institucije smisao.
Da stvar bude apsurdnija, ministarka je u izlaganju konstatovala da je „komunikacija sa vjerskim zajednicama u velikoj mjeri unaprijeđena“ i da danas „nema mnogo inspekcijskih prijava“. To bi, po logici zdravog razuma, moglo značiti samo jedno: da Ministarstvo i Uprava nijesu prisutni na terenu i da degradacija i devastacija prolaze neprimijećeno - ne zato što ih nema, već zato što ih niko ne želi vidjeti. Nema prijava, jer nema nadzora. Nema nadzora, jer nema političke volje. A nema volje, jer su institucije koje bi morale da reaguju pretvorene u servise političke poslušnosti i straha od reakcije Srpske pravoslavne crkve. Kako u vrijeme Demokratske partije socijalista, tako i danas kada vedre i oblače – tzv. oslobodioci. Da nije tako, ne bi novinar Pobjede, umjesto nadležnih organa, sam razotkrivao brojne slučajeve degradacije i devastacije našeg sakralnog nasljeđa, slučajno ili namjerno obilazeći naša kulturna dobra posljednjih godina.
Zato su danas sakralni spomenici pretvoreni u poligon građevinskog i estetskog nasilja, gdje se pod izgovorom obnove ruši autentičnost, mijenja vizura i briše slojevitost istorije. I to ne čine anonimni preduzimači, već organizovana crkvena struktura koja već decenijama djeluje mimo zakona, dok Ministarstvo kulture – po ustaljenom obrascu – ćuti, uz administrativne floskule o „komunikaciji i procedurama“.
<h3>PARALIZA</h3>
Da rezimiramo, istina je da u Crnoj Gori nije na snazi „ćutanje administracije“, kako tvrdi ministarka, već paraliza institucija – uzrokovana strahom da se zaštita kulturne baštine ne protumači kao „napad na crkvu“. I dok se manastiri pretvaraju u građevinske hibridne komplekse, Uprava za zaštitu kulturnih dobara i Ministarstvo kulture i medija pretvaraju se u posmatrače sopstvene nemoći.
Zato, gospođo Vujović, problem nije u „blatu“ kojim pokušavate da umirite javnost, već u činjenici da institucije koje vodite tonu u to isto blato - između kompromisa i ignorisanja zakona. A kad država ne brani sopstveno nasljeđe, onda ono više i ne pripada državi.
Stoga, umjesto Vaše „blatne obloge“, ovoj državi je potrebna hirurška intervencija odgovornosti - jer sistem zaštite kulturnog nasljeđa više nije bolestan, nego mrtav! 
&nbsp;

„Ćutanje administracije“ još jedna obloga od blata ministarke Vujović

Nekoliko desetina ljudi povrijeđeno je i hospitalizovano nakon eksplozije koja se u petak dogodila tokom molitve u džamiji u obrazovnom kompleksu indonežijske prijestonice Džakarte, saopštila je policija te zemlje.
Vlasti istražuju uzrok eksplozije u Kelapa Gadingu, na sjeveru Jakarte, izjavio je šef policije Asep Edi Suher. U bolnicu je primljeno 54 osobe, dodao je Suher, napominjući da težina povreda varira – od lakših do ozbiljnih, uključujući teške opekotine.
Televizijski kanali KompasTV i MetroTV prikazali su snimke policijskih snaga i hitne pomoći oko školskog kompleksa. Snimke džamije ne pokazuju značajniju štetu na zgradi.

Džakarta: U eksploziji u džamiji povrijeđeno preko 50 ljudi

Vijeće Višeg suda u Podgorici potvrdilo je optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo protiv Filipa Kneževića, Jovana Vujovića i Mihaila Kneževića, koje tereti da su kao saizvršioci učinili krivično djelo pranje novca.
Predmet optužnice je konverzija i prenos novca pribavljenog kriminalnom djelatnošću.
Knežević se sumnjiči da je vršenjem krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije, teško ubistvo, teška tjelesna povreda i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, stekao 150.000 eura, koje je, preko nepoznate osobe, predao Vujoviću koji ih je držao, iako je znao da novac potiče od kriminalne djelatnosti.
Vujović je, kako je istaknuto u saopštenju, od primljenog iznosa, 132.000 eura je predao ocu optuženog Kneževića, Mihailu.
On je novac zadržao u svojoj kući iako je znao da potiče od kriminalne djelatnosti njegovog sina, po čijem je zahtjevu i prethodnom dogovoru, njime kupio stan površine 79 metara kvadratnih, garažno mjesto površine 13 metara kvadraatnih i nestambeni prostor od šest metara kvadratnih, u Podgorici.
- Prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji lažno je predstavio da je vlasnik novca, sa namjerom da se prikriju činjenice o vlasništvu, pa je i upisan kao pravni vlasnik nepokretnosti u katastru nepokretnosti, iako je stvarni vlasnik optuženi F.K. - navedeno je u saopštenju Višeg suda.
Vujović i Filip Knežević se u policijskim evidencijama vode kao pripadnici kavačkog klana.

Potvrđena optužnica protiv Kneževića i Vujovića zbog pranja novca: Novcem od kriminala kupili stan i garažu?

Goran Jokić nije više načelnik Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“.
To je informacija koju su porodice žrtava dva masakra na Cetinju, koje skoro deset mjeseci organizuju blokade na Kruševom ždrijelu, dobili iz kabineta predsjednika Vlade Milojka Spajića i Uprave policije.
Iako je Jokićeva smjena bila jedan od njihovih zahtjeva nijesu, kažu, zadovoljni, jer im nije rečeno što će biti s njim.
Vesna Pejović, majka i baka ubijenih u masakru na Medovini podvukla je da nijesu zadovoljni jer su imali više zahtjeva.
- Rekli su mi da je Zakon o oružju još u Briselu na razmatranju i da će doći u Skupštinu. Međutim, vidim kako u u Skupštinu ulijeću zakoni, to je strašno. Evo brzo će Zakon za emigrante, ali Markov i Mašanov Zakon stoji na jednom mjestu. Najvjerovatnije da ne odgovara. Nisam zadovoljna, jer smo deset mjeseci ovdje bitisali po najvećem nevremenu da dobijemo polovičan odgovor - jasna je Pejović.
Ona je pozvala novinare da traže odgovor jer oni precizan nijesu dobili.
- Gdje je, što je, samo da je Jokić smijenjen. Ne vjerujem nikome. Nikome. Kažem vam što mi je v.d. direktora Uprave policije Lazar Šćepanović rekao da je on (Jokić) smijenjen, da je predao za penziju, ali gdje je i kako je… Rekao mi je (Šćepanović) da se neće javno oglašavati. Zašto? Ne znam. Ne znam što je ta misterija da se taj Jokić ne pomene. Vjerujte mi, ništa mi nije jasno - poručila je Pejović.
Građani Cetinja i večeras su blokirali put na Kruševom ždrijelu, tražeći pravdu za žrtve dva masakra u kojima je ubijeno 23 ljudi. Da li će nakon Jokićeve smjene nastaviti s blokadama odlučiće naknadno i o tome obavijestiti javnost.

Goran Jokić više nije načelnik RCB „Centar“

"Ovaj Čađenović je lud kad se nakači, ali padaće i njemu optužnice. Meni ovaj Čađenović poklopio sve ove moje. Bolesnik. Od Čađa me ništa ne može iznenaditi, kad vidim kako sastavlja optužnice i što piše". Ma, tamo niko ne može uticati kad Čađo upre. Ludak. On nam sve pakuje. Katnića i Čađa neka zapale, a ostalo sve treba da bude kao do sada... Ovo je samo dio poruka koje su razmjenjivali visokorangirani članovi kavačkog klana i njihove vođe Radoj Zvicer i Slobodan Kašćelan za čiji interes sam, prema stavu kreatora optužnice, navodno radio - kazao je danas u Višem sudu suspendovani tužilac Saša Čađenović.
Njega je Tužilaštvo označilo da je svoj službeni položaj podredio kavačkom mafijaškom klanu a osim njega na optužnici je bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović i nekadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.
Čađenović je završio iznošenje odbrane i predočio sudskom vijeću skaj poruke koje se nijesu našle u optužnici,a koje najbolje svjedoče kako su njega i njegovog pretpostavljenog doživljavale osobe iz kavačke kriminalne grupe.
- Niti sam pakovao kome, niti sam pomagao. Samo sam radio svoj posao u skladu sa zakonom. U skaj porukama ne pominju me samo osobe iz kavačkog klana nego i škaljarci. I jednoj i drugoj grupi je zajedničko da na mene ne mogu uticati, niti direktno, ni indirektno - istakao je Čađenović.
On je podvukao da upravo ove skrivene poruke razotkrivaju " koliki su uticaj imale kod njega osobe iz kavačkog klana".
Smatra da neko ima problem sa logikom jer ako je on član kavačke kriminalne grupe, a kako to tvrde kreatori optužnice onda bi trebalo da postupa po njihovim nalozima.
- Mora da Katnić i ja nijesmo dobro slušali Zvicera kad kažu da nas treba zapaliti. Ove poruke jasno govore o mom odnosu prema kavčanima, ali i njihovom odnosu prema meni. Nijesmo drugovi, prijatelji ako kažu da će nekog da zapale. Mislim da se to govori za najveće neprijatelje, tako je uvijek bilo - naglasio je Čađenović.
Sve ove poruke koje je predočim sudskom vijeću su iz perioda kada je on, prema stavu tužioca Miloša Šoškić, radio u interesu kavačke kriminalne grupe.
- Iz svih komunikacija se vidi da me ti ljudi mrze, vrijeđaju i pokušavaju da me prevare. Ja sam jedini tužilac kojeg su se plašili i koji im je pravio najviše problema. To su činjenice – rekao je Čađenović.
On je predočio sudu da mu je Specijalno tužilaštvo spajanjem i razdvajanjem optužnica povrijedilo njegovo pravo na odbranu.
- Izgleda mi kao da sam rezervni igrač. Spojen sam sa predmetom protiv (Slobodana) Kašćelana a nakon toga sam prebačen u ovu optužnicu protiv Zorana Lazovića i Milivoja Katnića. Nije mi jasno da li se meni ovom optužnicom nešto stavlja na teret ili ne – naveo je Čađenović.
On je dodao da je optužnicu na kojoj je sa Katnićem i Lazoviće prvi put vidio prije početka suđenja.
- Nikada se nijesam izjasnio o navodima. Nijesam imao priliku da se branim. Kod krivičnih djela sa zaprijećenom kaznom većom od pet godina, optuženi mora da se izjasni. Pitam sud: Da li je moje pravo na odbranu ugroženo kada me Specijalno državno tužilaštvo iz jedne kriminalne organizacije prebacuje u drugu? – upitao je &nbsp;Čađenović.
Nakon njegovog pitanja sudija Veljko Radovanović &nbsp;je kazao da „ne može postavljati pitanja sudu".
Čađenović je rekao da sa Zoranom Lazovićem nije imao ni privatnu niti poslovnu komunikaciju.
- Sreo sam ga svega dva-tri puta. Prvi put kada je osnovan Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala, drugi put na konferenciji za štampu u Medija centru, i treći put u hodniku SPBOK-a u City Molu. Nikada sa njim nisam razgovarao ni o jednom predmetu. Sve predmete organizovanog kriminala radio sam sa Miloradom Žižićem. Sastancima na kojima sam radio konsultacije, Lazović nikada nije prisustvovao – kazao je Čađenović.
On je dodao i da sa Petrom Lazovićem nije radio nikada nijedan predmet, niti mu je davao upustva.
On se u odbrani osvrnuo i da je tadašnji glavnim specijalnim tužiocem Katnićem imao svakodnevnu komunikaciju.
- Donosili smo odluke &nbsp;u skladu sa zakonom i praksom. Rezultati su bili izuzetno dobri, naročito u borbi protiv organizovanog kriminala - kazao je Čađenović.
Ocijenio je apsurdnim tvrdnje Tužilaštva da su bilo kome pomogli.
Suđenje se nastavlja 25. novembra saslušanjem svjedoka.

Čađenović: Mora da Katnić i ja nijesmo dobro slušali Zvicera kada kavčani govore da nas treba zapaliti

U efikasnost crnogorske policije vjeruju još samo – Demokrate. Realno gledano bilo bi i glupo da nije tako, jer su partijski vojnici Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića zaduženi za kontrolu policije. Pa da ne vjeruju u policiju, ispalo bi da ne znaju da je kontrolišu. Mada i Šaranović i Šćepanović, kao čelnici, dobro znaju koliko su efikasni, samo se prave da ne vide probleme u svom dvorištu.
Mada, ako ćemo iskreno – uprkos tiradama malog Berije Bogdanovića i zaklinjanjima njegovog predsjednika Alekse Bečića - u efikasnost policije iskreno vjeruje još jedino nesrećni Momčilo Leković, koji se prije neki dan oglasio “svojim” saopštenjem kojim je samo prepričao saopštenje Uprave policije koje je, opet, bilo neuspjelo opravdanje vlastitih pogrešaka.
Tako je Momo, od milošte zvani Barski neđeljnik, svojim neđeljnim saopštenjem samo srozao jedno, samo po sebi, nebulozno štivo. Za razliku od Lekovića, neke druge Demokrate, promoteri Šaranovićevih šarenih dostignuća, negdje u najdubljoj intimi, dobro znaju da policijski šefovi baš ne znaju šta rade. Ali lični, odnosno politički interesi obraza nemaju: zato su pokušali i da opravdaju ono što je nemoguće opravdati - hapšenje pogrešnih ljudi zbog tuče na Zabjelu i izazivanja haosa antiturske histerije i fašističkih divljanja i uništavanja lokala koje drže turski državljani.
Elem, samo ovlaš napravljena analiza poteza sektora kojim rukovode Šaranović i Šćepanović govori da je rasulo blaga riječ za situaciju u kojoj se nalazi crnogorska bezbjednost.
Recimo: nakon brutalnog napada na srpsku državljanku u Beranama, toj „efikasnoj“ Šaranović-Šćepanović policiji trebalo je, pazite sad, punih osam dana da identifikuje i privede počinioca. I to nakon što je žrtva u dva navrata, kako je sama ispričala, locirala i prijavila napadača. I koji je dolazio na njena vrata. I to nakon što je snimak napada poslao viralan. Pa je tek onda reagovala Šaranovićeva policija, pardon, beranski oficirski kadar ali poslije intervencije Sigurne ženske kuće.
Da se preduprijedi potencijalna politička šteta, zli jezici kažu da se Zdenka Petrol uključila kvalifikujući sa skupštinske govornice događaj kao pokušaj ubistva jer tada još nije znala da je počinilac „brat Srbin“. No, da ne ulazimo u sferu licemjerja - dakle, policija je za osam dana riješila slučaj u kome je sve jasno bilo u nekih osam minuta od kada se desio.
Ajmo dalje. Zabjelo. O tome je ono zborio mučenik Momčilo, ono kad su efikasnom akcijom efikasno uhapšeni - pogrešni ljudi. I to vele: na osnovu prepoznavanja i na osnovu svjedočenja policijskog sina kome, kako reče direktor policije Šćepanović, treba vjerovati.
Toliko je policija vjerovala - da nijesu ni htjeli da gledaju snimke koji ukazuju da dvojica uhapšenih nijesu ni izlazili iz kolektivnog smještaja. I toliko su bili ubijeđeni u istinitost prepoznavanja policijskog sina koji je učestvovao u tuči da su Šaranovićevi policajci djelo kvalifikovali - kao pokušaj ubistva. Teško da policijska doktrina poznaje slično postupanje.
I, šta se ispostavilo? Prije nego što je vuk pojeo magarca, što-šta što je trebalo nije se desilo. Recimo – nijesu identifikovani svi akteri tuče ispred Komanke, što je policija bila dužna da uradi. Nijesu analizirani video zapisi, pa je čim su postali dostupni, sve palo u vodu.
Nijesu saslušani ljekari koji su zbrinuli povrijeđenog Podgoričanina i prema pravilima službe odmah prijavili povrede nastale u tuči. I da se reagovalo tada, efikasno i brzo, sve bi bilo drugačije. Da ne govorimo da je od pet ili šest paljevina imovine turskih državljana riješena samo jedna.
Dakle, po Šaranoviću, bolje moglo nije. Po nama, teško da je policija mogla gore: uzbunila je strasti i dovela pogrešnim potezima Crnu Goru na korak od vanrednog stanja. Ili, što bi rekao Šaranović – bolje nije moglo?!
Nažalost, nije to sve od naše policije. Sjećate se spektakularnog pronalaska plantaže marihuane u Trnovu krajem ljeta? U zvaničnom saopštenju policije kaže se da je pronalazak konoplje, kanabis-stative, kako je pogrešno imenuje direktor policije Šćepanović, rezultat združene akcije kriminalističke, granične i ine policije.
Nezvanična ali potvrđena informacija govori da je plantaža pronađena slučajno, dok su vatrogasci dronovima posmatrali teren u potrazi za novim žarištima požara koji su bješnjeli tih dana. Epilog – dva uhapšena zalivača marihuane i prije neki dan, stidljivo sapoštenje da je uhapšena još jedna osoba povezana sa tim. Od organizovane i „još malo pa sad će“ razotkrivene i pohapšene međunarodne kriminalne grupe, ni traga ni glasa. Efikasno, nema priče.
Mada, vrhunac policijske – što bi rekao Bečić – efikasnosti je famozno hvatanje odbjeglog spomenika četničkog koljača Pavla Đurišića. Tačnije: efikasna akcija izbjegavanja hapšenja bronzanog kipa. Istovremeno su efikasno i dostojanstveno beranski policajci istrpjeli salve uvreda popa Trpčevskog dok su opservirali manastir u koji je četnički idolopoklonik, mitropolit Metodije, sakrio svoga idola Đurišića. I da se razumijemo, nije sramota na njima, običnim, poštenim policajcima koji teško zarađuju svoje mizerne plate.
Bruka je na njihovim starješinama koji, protivno zakonu, nijesu izdali naređenje da bjelosvjetskom nevaspitaniku u mantiji ne dozvole vrijeđanje časne uniforme i države Crne Gore. A to su isti starješine čije su jedinice iz Zaostra u gluvo doba vraćali popovi i koje je u vršenju službene dužnosti uspio da spriječi neki tamo Dajković.
Treba li komentarisati? Ili je najbolji komentar, nehotice, juče dala ministarka kulture i medija Tamara Vujović kada je konstatovala da je spomenik koljaču Đurišiću - dekomponovan i da njega nema u kulturnom dobru. Da li gospođa ministarka zaista zna iz prve ruke da kip Pavla Đurišića nije u Manastiru Đurđevi stupovi ili možda Vujović ne doživljava Manastir kulturnim dobrom, ostala je misterija.
Nije jedina. Najveća i najgora je ona policijska misterija dva masakra na Cetinju. To da do danas ne znamo ni jedan odgovor koji bi bar djelimično osvijetlio dešavanja u prijestonici prvog januara. Kuda se kretao ubica, odakle mu oružje, sa kim je kontaktirao prije i za vrijeme krvavog pira?
Na sve to je policija trebalo da da odgovore. Jesmo li dobili ijedan? Ne, zvaničnog odgovora nema. Kao što nema ni preuzimanja odgovornosti, one objektivne, one duboko ljudske. Mnogo je pitanja na koje Demokrate, posebno ekipa koja vodi bezbjednosni sektor, nijesu dale odgovore. Niti će ih ikada dati. Jer njihov modus operandi je jasan - pritiješnjeni činjenicama ćute, a kada govore - lažu.

„Efikasne“ greške policije

Advokat Zoran Piperović je, komentarišući odbranu koju je pred Višim sudom iznio suspendovani specijalni tužilac Saša Čađenović, poručio da se iz onoga što je rekao vidi da u optužnici nema ništa.&nbsp;
Advokat je ocijenio da uopšte nije smjelo da dođe do optužnice protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Zorana Lazovića jer je, kaže, napravljena takva konstrukcija optužnice kakvu ne pamti istorija krivičnog prava.
"Vidjeli ste danas iz onoga što je rekao Čađenović u svojstvu optuženog da ovdje nema ništa. Vidjeli ste da je naknadno kao treći ubačen da bi Zoran Lazović bio u pritvoru po osnovu tačke 4. Vidjeli ste da je ubačen, jer sa dva člana ne može da bude OKG, trebao je treći i ubačen je naknadno. Vidjeli ste da je na moje pitanje kada je saznao da je uopšte optužen, onda kada je dobio rješenje o spajanju", rekao je branilac Zorana Lazovića, advokat Piperović.
Istakao je da je danas bio pravi trenutak da se odmah ukine pritvor Lazoviću i Katniću.&nbsp;
"Nijesmo stigli zbog protoka vremena, to ćemo da uradimo svakako na sledećem pretresu", dodao je on.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fcadenovic-mora-da-katnic-i-ja-nijesmo-dobro-slusali-zvicera-kada-kavcani-govore-da-nas-treba-zapaliti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Informativna emisija: 24 sata - 28.10.2024.

Novi Zakon jača zaštitu od klimatskih promjena i ozonskog omotača

„Ćutanje administracije“ još jedna obloga od blata ministarke Vujović

Džakarta: U eksploziji u džamiji povrijeđeno preko 50 ljudi

Potvrđena optužnica protiv Kneževića i Vujovića zbog pranja novca: Novcem od kriminala kupili stan i garažu?

PRATITE TVe UŽIVO